Dijagnostika energetskih transformatora
Dijagnostika energetskih transformatora podrazumijeva ocjenu stanja vitalnih dijelova energetskih transformatora – izolacije, namota, jezgre, provodnika, opseg mjerenja prilagođen veličini i važnosti transformatora, analizu uzroka kvarova – forenziku transformatora te dielektrički odziv transformatora. Osim ovog standardnog opsega, prošireni opseg uključuje dodatna mjerenja poput frekvencijskog odziva transformatora (FRA), izolacijskog sustava RVM metodom te analize dielektričkog odziva energetskih transformatora (PDC & FDS metoda).
Prilikom određivanja uzroka i mjesta nedostatka/kvara na transformatoru primjenjuju se specijalne dijagnostičke metode prilikom terenskih ispitivanja. Takve metode obuhvaćaju ultrazvučnu dijagnostiku (parcijalna izbijanja, termičke aktivnosti) te dijagnostiku regulacijske sklopke.
Zahvaljujući metodi ultrazvučne dijagnostike energetskih transformatora moguće je locirati parcijalna izbijanja (PI), loše kontakte ili lokalna pregrijavanja (> 200⁰C). Ovime se omogućuje lociranje potencijalnog izvora problema na mjestu ugradnje transformatora, procjena mogućnosti otklanjanja kvara na mjestu ugradnje te procjena rizika pogona problematičnih transformatora.